Saša Ibrulj - Novo normalno

Za klubove s naših prostora, pogotovo one koje dolaze iz Bosne i Hercegovine, evropska izvlačenja nose vječnu dilemu - je li bolje dobiti atraktivnog protivnika koji donosi spektakl i realnu opasnost od ispadanja, ili nekoga ko na prvu izgleda prolazan i protiv koga se navijači mogu nadati prije svega sportskom uspjehu?

To pitanje zapravo prati sve klubove koji ne spadaju u sam evropski vrh, i to još od vremena kada je fudbal postao hijerarhijski organizovan sistem u kojem su razlike između liga ogromne.

Naravno da je logika onih koji bi radije vidjeli, uslovno rečeno, slabijeg protivnika sasvim razumljiva. Prolaz donosi prije svega veliki novac, koeficijent, dodatne utakmice, nadu da baš ta sezona može postati istorijska, i to jeste tako. Zato se odgovor na ovo pitanje ne odnosi na period kvalifikacija za ligašku fazu; to je potpuno drugi svijet u kojem jeste najvažnije proći dalje, jer svaka dodatna runda znači i stabilnost.

Međutim, za klubove poput - u ovom slučaju - Zrinjskog, koji će u četvrtak u Mostaru dočekati londonski Crystal Palace, pravi odgovor je manje romantičan, a više praktičan.

Premijer liga Bosne i Hercegovine, tačnije njen prvak, sa zadnja tri nastupa u Evropi doveo se u situaciju da je napravljen ogroman korak naprijed. A taj korak naprijed zapravo tek treba prepoznati. I to upravo zato što većina ljudi utakmice protiv protivnika kakav je aktuelni pobjednik Kupa Engleske vidi kao svojevrsnu nagradu.

Igor Štimac u trenutku pisanja ovog teksta još uvijek nije odradio svoju pressicu, ali nije teško pretpostaviti šta će reći. Radi se o vrhunskom protivniku, višestruko vrijednijem i realno jednako toliko kvalitetnijem, koji je ogromni favorit. I svaki rezultat osim poraza je i veliko iznenađenje i još (mnogo) veća satisfakcija. Jer ova utakmica je, zajedno s onom uzvratnom, kada se podvuče crta, najlakša koju će Zrinjski, odnosno klub tog nivoa, odigrati ove sezone. Mnogo mnogo toga može dobiti, a jako malo izgubiti. I to su, redom, činjenice koje apsolutno niko ne može pobiti.

Da se razumijemo, i s te strane logika da je bolje imati jačeg protivnika i zagarantirani spektakl ima potpuno smisla. Međutim, zaključak da je napravljen iskorak dovodi nas i do nadogradnje te logike. Jer prema svemu što jesmo vidjeli u posljednje tri sezone, čini se da je ovo vrijeme - ili ako hoćete ova utakmica - i savršena prilika da se kratkoročna računica zamijeni pričom o dugoročnom razvoju. Jer ponekad upravo utakmice koje djeluju kao “prevelik zalogaj” naprave najveći iskorak u percepciji kluba i kompletne lige koju predstavlja.

Nije, dakako, zanemarljiva priča o podizanju sportskog standarda i stjecanju iskustva. Igrači koji dominiraju u domaćem prvenstvu susreću se s ritmom kojeg je teško simulirati i na treningu. U teoriji se igra brže, agresivnije, s više fizičkog kontakta, taktičke discipline. Ali, to opet ovisi o samoj utakmici; i Zrinjski i Borac su u posljednje tri sezone pokazali da su sposobni prilagoditi se svakom protivniku i parirati mu bez obzira na kvalitetu.

Postoji i psihološka dimenzija, koju je nemoguće izmjeriti, ali se osjeti. Evropske utakmice ruše mentalni plafon. Čak i kada rezultat ne ide u tvoju korist, izlaziš s terena dignute glave, svjesni da su se mogli nositi. Da razlika između nas i njih nije apstraktna, nego konkretna i razumljiva. I taj osjećaj pripadnosti evropskoj sceni često je prvi korak ka stvarnom kontinuitetu.

Ali daleko najvažnija stvar iz utakmica koja se može izvući iz utakmica kakva je ova između Zrinjskog i Crystal Palacea jeste upravo - percepcija.

Novi sistem takmičenja i osnivanje Konferencijske lige ostvarili su svoj primarni cilj kada su u pitanju države poput Bosne i Hercegovine. Stavili su ih na mapu i pokazali im da mogu, i sportski - dvije godine zaredom prvak BiH je u nokaut fazi - a donekle i infrastrukturalno i organizacijski. Sada je na klubovima (i ligi, odnosno savezu koji upravlja njome) da nešto nauče u praksi. Prije svega kada su u pitanju medijska vidljivost i ulazak Premijer lige BiH na ozbiljno fudbalsko tržište, te pokušaju ono čemu svjedoče globalno prebaciti i na lokalni nivo i na njemu stvoriti slično okruženje.

Jer bez obzira na ozbiljne probleme koje domaće prvenstvo očigledno ima, i dalje je to takmičenje koje ima izuzetan potencijal. Činjenica da se radi o siromašnoj zemlji sa siromašnim klubovima jeste problem, ali stavljena u pravi kontekst može pomoći u izgradnji narativa - ko uostalom ne voli izjednačenu ligu u kojoj svako može dobiti svakoga? Ali praksa je pokazala da je najveći problem to što se kod kuće gotovo u potpunosti izgubila fudbalska kultura. I sada je treba ponovo graditi.

Jedan od načina svakako je poliranje slike prema vani. Dobar rezultat u Evropi i nekoliko ozbiljnih izlaznih transfera u posljednje tri sezone potvrđuju da talenta ima. Samo mu se mora dati prilika kroz stvaranje lige koja će primarno biti razvojna, te automatski atraktivnija za klubove s vana. Ali fudbal se već decenijama ne igra samo na terenu; ljude treba privući dizanjem marketinške vrijednosti lige, stvaranjem komfora, boljim i poštenijim tretmanom navijača, boljim i poštenijim suđenjem, dizanjem infrastrukture i organizacije na drugi nivo. A to sve možemo naučiti iz velikih evropskih utakmica.

Utakmice protiv protivnika kao što je Crystal Palace zato imaju vrijednost koja se ne može mjeriti samo rezultatom. One normalizuju prisustvo na evropskoj sceni. Stavljaju ime kluba u kontekst u kojem ga ljudi do juče nisu ni zamišljali. Kada se govori o protivniku koji dolazi iz najbogatije lige svijeta, o osvajaču FA Cupa, onda se automatski govori i o tebi. To je prostor koji se ne dobija često i koji treba znati iskoristiti. I prema vanjskom svijetu, ali i prema lokalnoj zajednici - odnosno čitavoj našoj zemlji - koju treba naučiti da se povezuje sa svojim lokalnim klubovima.

Zrinjski u četvrtak može napraviti veliko iznenađenje. Može izgubiti tijesno. Može doživjeti i težak poraz. Sve su to moguće sportske priče. Iz današnje perspektive zapravo je besmisleno pričati o njihovim šansama i najavljivati utakmicu kao da je još jedna obična, jer prosto nije. Zrinjski igra protiv ekipe koja je druga fudbalska dimenzija i bez obzira šta će da se desi sa sportske strane, šta god da se desi, Zrinjski je ispunio svoje ciljeve i napravio uspjeh. I stvarno mu ovo hoće biti najlakša utakmica, ona za uživanje. Ali dvije su vrijednosti mnogo važnije od rezultata.

Prva je kontinuitet napretka bh. fudbala u evropskim takmičenjima; o prvaku BiH priča se u istoj ravni kao i o pobjedniku Kupa Engleske. Druga je prilika da svi zajedno nešto naučimo i to prenesemo na naš fudbal, te ga tako učinimo dugoročno boljim.

To su vrijednosti koje nadživljavaju rezultat.

Igranje velikih utakmica nije više novo normalno za bh. klubove u Evropi - to se već pretvorilo u “samo” običnu, normalnu stvar. I zato kada u četvrtak navečer reflektori obasjaju travnjak "Pod Bijelim brijegom" i mnogo više očiju nego inače bude okrenuto prema njemu, neće to biti samo fudbalska utakmica. Biće to još jedno podsjećanje kako izgledaju velike evropske nogometne noći, ali i mala škola za sve nas. Škola da takav fudbal prestanemo doživljavati kao evropski izlet, i da ga polako pretvaramo dijelom vlastite, domaće fudbalske priče.