Portorikanski dan u februaru

Svake druge nedelje u junu, još od 1958. godine, Petom avenijom u Njujorku prolazi parada povodom Nacionalnog dana Portorika. Taj dan je posvećen u čast svim Portorikancima, živjeli oni na rodnoj grudi ili širom SAD. Po posljednjem popisu, samo u Njujorku živi preko milion ljudi portorikanskog porijekla.

Ko je gledao kultni „Seinfeld“ sigurno pamti možda i najkontroverzniju epizodu ove serije „o ničemu“. „Puerto Rican Day“ (Portorikanski dan) bila je 20. epizoda posljednje sezone i odvijala se u gradskim ulicama zakrčenim zbog parade. Epizoda je jedno vrijeme bila zabranjena za emitovanje zbog scene u kojoj Krejmer nespretno zapali a potom izgazi nogama zastavu Portorika u želji da ugasi vatru.

Ove godine, Portorikanski dan je došao ranije u Njujork, već u februaru. Ne, nije se pomjerio termin parade, ne govorimo ni o nastupu Bed Banija na Superboulu (to je ionako bilo na zapadnoj obali), niti Dženifer Lopez ima novu pjesmu.

Hoze Alvarado rođen je i odrastao u Bruklinu, a košarku počeo da trenira u Katoličkoj srednjoj školi u Kvinsu. Bio je viši i snažniji od svojih vršnjaka, ali posebno je privlačio pažnju prepoznatljivom čvrstinom i energijom. Nosio je u sebi vatru portorikanskih korijena i njujorčanski bezobrazluk, a na parketu to pretvarao u sjajne partije od kojih posebno pamti jedan kvadrupl-dabl: 18 poena i po deset asistencija, skokova i ukradenih lopti.

Mada je autohtoni „Nuyorican“, Hoze je morao da svoju košarkašku sreću traži izvan Njujorka i daleko od svoje porodice i brojne portorikanske zajednice. Koledž karijeru gradio je na Džordžija Teku, gdje više nije spadao u više i snažnije. Vremenom je postajao defanzivni specijalista, nadoknađujući beskompromisnošću svoje nedostatke u duelu sa korpulentnim rivalima.

Iako proglašen najboljim odbrambenim igračem ACC koledž konferencije, na NBA draftu 2021. godine nije izabran. Zapazili su ga tek Nju Orleans Pelikansi i doveli ga na dvojnu registraciju. Nametnuo se kroz G ligu i do kraja sezone izborio za novi četvorogodišnji ugovor.

Alvarado je brzo postao ljubimac publike u Nju Orleansu. Bio je oličenje igrača uloge: neko ko koristi svoj stav i želju za dokazivanjem, ko prevazilazi fizičke limite i daje sve u svrhu uspjeha ekipe. Nije imao problem da ulazi u sukobe sa mnogo većim likovima na parketu, nije uzmicao ni pred Džoelom Embidom, a nadimak GTA ili „Grand Theft Alvarado“, po ugledu na popularnu igricu, stekao je brojnim ukradenim loptama.

Osim pumpanja energije u igru svog tima, Hoze je tražio priliku i da pokaže koliko ustvari zna da igra košarku. U ekipi koja je u jednom trenutku mnogo obećavala i imala na raspolaganju Zajona Vilijamsona, Brendona Ingrama i Si-Džeja Mekaluma, Alvarado se probio u startnu petorku doprinoseći i u napadu kao plejmejker i pouzdan šuter.

Pelikansi su međutim već neko vrijeme jedna tužna priča i činilo se da će njihov vjerni vojnik zajedno sa njima tavoriti na obodima NBA karavana. A onda je Hozeu stigao neočekivan poziv sa dobro poznate adrese. Priliku da se vrati kući, Alvarado nije smio da propusti. Petog februara, Njujork Niksi su doveli Alvarada u zamjenu za Dejlena Terija i dva buduća pika druge runde.

„Emocije su mi bile pomiješane,“ rekao je Alvarado nakon što je stigao u Njujork. „Bilo mi je divno sve ove godine u Nju Orleansu ali je sjajno biti ponovo kući. Uzbudljivo je ponovo biti u gradu u kojem si odrastao. Nestvarno mi je da ću obući dres Niksa.“

Ne samo da je obukao dres Niksa, već je gotovo preko noći postao ljubimac navijača. U pobjedi nad Filadelfijom 138-89, Hoze Alvarado je odigrao briljantnu partiju i postigao 26 poena (osam trojki), pet ukradenih lopti i četiri asistencija za samo 19 minuta koliko je proveo na parketu. Prvi je košarkaš u istoriji lige koji je za manje od 20 minuta napravio takav učinak.

Ali poseban ukus pobjedi i statistici dao je kada je stao u zaštitu svog saigrača Mičela Robinsona nakon nešto grubljeg prekršaja Trendona Votforda. Hoze, iako niži od Votforda, za tili čas se gledao oči u oči sa njim i saigrači su ih jedva rastavili. Tribine su prepoznale trenutak i odjednom se prolomilo „Hoze, Hoze“.

„To je ono što nam treba,“ rekao je Hozeov novi saigrač i još jedan veliki borac na parketu, Džoš Hart. „Može da organizuje napade, može da pogodi šuteve, a u odbrani donosi energiju, fizikalnost, presjeca dodavanja. Zato je tu.“

Nakon povrede Majlsa Mekbrajda, zbog koje ga neće biti do kraja regularne sezone, Niksi su morali da reaguju i dovođenje Alvarada pokazuje se kao pun pogodak. Hoze donosi energiju koja je nerijetko nedostajala na domaćem terenu, diže saigrače i navijače, a može sasvim pristojno da odmjeni Džejlena Bransona ili mu tercira kao sekundarni plejmejker.

„Njegova brzina, njegov šut, njegova dodavanja i stabilnost su ogromno pojačanje za nas,“ nije krio trener Majk Braun oduševljenje što je GTA sada dio njegovog tima. „Protiv Siksersa je imao sjajnu napadačku utakmicu i želim da vidim tu vatru od njega i u narednim utakmicama. Treba nam ta strast, ta iskra da budemo bolji.“

Alvarado je igrač koji se nikad nije mogao uljuljkati u pohvalama. Svakodnevno je morao da se dokazuje da talentom pripada NBA ligi i to ga drži u tom stanju energetske bombe koja hrani saigrače, budi usnulu publiku i iritira protivničke igrače. I ta energija ga gura dalje, ka višim ciljevima i ostvarenju snova.

Svoj kvalitet dokazao je i u dresu reprezentacije Portorika koju je prije dvije godine odveo na Olimpijske igre u Parizu. Blistao je protiv Italije i Litvanije na kvalifikacionom turniru i zasluženo ponio sa sobom MVP titulu. Igranje u dresu nacionalnog tima bila je za Hozea velika čast i osjećao je da vraća dug svom narodu.

Život u Nju Orleansu ga je učinio svjesnijim okoline. Tamošnja zajednica je prošla mnogo toga tokom i nakon Katrine i posljedice su još vidljive. Tako pogođenim društvima mnogo znači kada vide da se neko iskreno bori u njihovo ime. Hoze je, sasvim razumljvo, tamo bio prihvaćen kao jedan od njih.

Sada svo to iskustvo Alvarado nosi u Medison Skver Garden. A njujorška publika obožava fajtere, one koji ostavljaju srce na terenu, one koji žele da pokažu da vrijede više. Baš kao što i oni sami uvijek vjeruju da njihovi Niksi zaslužuju da budu među najboljima. I ko zna, možda do drugog vikenda u junu, parada Petom avenijom bude, sasvim prikladno, slavila još nešto za Portorikanski dan.