Novi lider Grbavice

Sanjali su na Grbavici Edina Džeka, ali ga nisu dobili. Nije to promijenilo jedan drugi san, onaj o boljim rezultatskim danima Željezničara. Mnogo toga preturuli su u klubu preko glave ove sezone. Evropu, odličnu seriju u prvenstvu i pobjede nad najvećim rivalima, potom i niz poraza i mečeva bez pobjede koji i dalje traje. Mijenjali su se treneri, stigla je i nova uprava. Manijaci se nadaju i stabilnom periodu za klub.

Dolazak Slaviše Stojanovića ocijenjen je kao pozitivan iskorak u najavi, jer riječ je o iskusnom treneru koji je osvajao trofeje i bio prvak Slovenije i Srbije. Došao je Stojanović u nezgodnom momentu, loši rezultati, dosta igrača igralo je ispod nivoa, neki su već bili na izlaznim vratima. Ipak, odradio je pripreme sa ekipom, činilo se da je protivnik na startu drugog dijela lige idealan, ali je Posušje utišalo Željovce i pokazalo sve slabosti ekipe.

Po izjavama nakon meča, Stojanovića čeka još mnogo posla, pogotovo u ispravljanju odnosa prema igri. Rane sa starta šampionata donekle je zaliječio trijumf u Kupu nad Slavijom 4:0. A u tom meču, neke novajlije, poput Prokopa, najavile su bolja izdanja ekipe.

Kapitensku traku u Željezničaru nosi golman Vedad Muftić, makar kada zbog povrede nema Madžida Šošića, a on će biti još odsutan. Traka je na početku sezone oduzeta Sulejmanu Krpiću, kojeg je Stojanović vratio u ekipu, pošto u prvom dijelu sezone nije igrao odlukom trenera Admira Adžema. Da je došao Džeko, dileme sigurno ne bi bilo, znalo bi se ko će biti kapiten.

A ovih dana, Željo je možda i dobio novog kapitena, makar iskustvom i znanjem, pa stajala mu traka na bicepsu ili ne. Ermin Bičakčić, naredni dio karijere provešće na Bulevaru Ivice Osima i prvi put zaigrati u šampionatu Bosne i Hercegovine. Nekadašnji reprezentativac BiH u januaru je napunio 36 godina, ali sigurno da može biti itekako veliko pojačanje za ovaj nivo fudbala i neko ko će unijeti sigurnost u posljednju liniju ekipe i ujedno biti desna ruka Slaviše Stojanovića na terenu.

Željezničar se generalno muči ove sezone u svim linijama tima. Postigli su svega 19 golova, imaju hronične probleme sa realizacijom, a ni u odbrani nisu cvjetale ruže. Ekipa je nakon priprema ostala bez važnog igrača, centralnog defanzivca, Marina Karamarka, koji je bio najstandardniji štoper posljednje dvije godine. Tokom prethodne polusezone igrao je uglavnom kao par sa Holanđaninom Sedorfom, a sada je potpisao za Vislu Plok. Bičakčić neće samo donijeti kvalitet ekipi već i prijeko potrebnu ulogu lidera na terenu.

Osim godina života, to mu pripada i po dosadašnjoj karijeri koju je proveo u Njemačkoj igrajući Bundesligu. Kako će se snaći u paru sa Sedorfom ili Šukilovićem, i to će biti zanimljivo ispratiti. U svakom slučaju, u najavi je veliko pojačanje, gledao je sa tribina duel sa Slavijom, ako je fizički spreman, valja ga odmah očekivati u startnih 11.

Angažovanje Bičakčića pokazalo je snagu kluba i planove nove uprave. Igrač sa decenijom i više staža u Bundesligi i marketinški donosi Željezničaru. A nije on jedini sa reprezentativnim statusom koji je stigao na Grbavicu ove zime. Kraj desne aut-linije ubuduće će trčati Patrik Galčev, momak respektabilne biografije sa šest nastupa u dresu Bugarske, a u klub dolazi iz Levskog. Ima 24 godine i veliki broj utakmica u nogama. Sve ovo je u svjetlu nezadovoljstva nastupima Đovanija Trupea i Edvina Odinake koji su se smjenjivali na mjestu desnog beka. Sada će tu biti Galčev. Željezničar je tokom zime doveo i Bojana Nastića, lijevog beka, pa je odbrana praktično rekonstruisana.

Ipak, Bičakčić je ubjedljivo najveće ime. I od njega se očekuje instant uticaj. Na predstavljanju u novom klubu, poručio je da je pričao sa Edinom Džekom te da je dobio komentar o Želji kao najboljem klubu u BiH. A kad je najbolji, zašto onda ne igrati za njega. Ovih dana, ima i nestrpljivih da ga vide na terenu, pa su mrežama počeli da kruže i video snimci sa treninga na kojima se vidi iskusni fudbaler u plavoj opremi.

Tokom prethodne dvije sezone Bičakčić je igrao za Ajntraht Braunšvajg u Cvajti. To mu je bio drugi mandat u ekipi koja ga je svojevremeno i gurnula u seniorski fudbal. Iako je ponikao u Štutgartu, Braunšvajg je mjesto u kojem je novi Željin štoper prvi put u karijeri postao standardan. Sezona i po u Cvajti, plus sezona u Bundesligi i za njega su u Njemačkoj svi znali, a pratili su ga pomno i u BiH, pa je brzo i debitovao za reprezentaciju. Bičakčića, koji je u mlađim kategorijama, makar prema dostupnim podacima, bio i njemački reprezentativac, u dres Zmajeva je lansirao Safet Sušić. U ekipi sa Džekom, Ibiševićem, Lulićem, Misimovićem… Imao je dovoljno vremena tada, čitavu godinu, da se izbori za mjesto u selekciji koja je igrala 2014. godine na Mundijalu. Sa tadašnjim kapitenom nacionalne selekcije, Emirom Spahićem, činio je tandem štopera u meču sa Argentinom.

Ljeto 2014. je važan momenat u karijeri ovog momka. Postao je dio istorijske generacije BiH fudbala nastupom na svjetskom prvenstvu i napravio transfer u klub u kojem će provesti najveći dio karijere – Hofenhajm.

Bičakčić je nastavio koracima sunarodnika, Ibiševića i Salihovića koji su imali legendarni status u klubu. Sa Hofenhajmom je igrao i grupnu fazu Lige šampiona u sezoni 2018/2019. Period iz Hofenhajma, osim po dobrim igrama, pamtiće i po teškoj povredi zbog koje nije igrao skoro dvije godine. To je bio i početak kraja njegove odiseje u Hofenhajmu, jer je veoma malo igrao nakon oporavka. Logičan slijed je bio novi klub, a onda još logičnije da to bude Ajntraht Braunšvajg. Dvije godine u Cvajti, bio je i kapiten, ali je došlo vrijeme za rastanak.

Upravo taj rastanak sa Braunšvajgom, koliko god je odgovarao Željezničaru, mogao bi mu i promijeniti raspoloženje, jer Bičakčić nije igrao pola godine takmičarski fudbal i sigurno da će trebati vremena da uhvati ritam i sistem Slaviše Stojanovića. A očekivanja su velika i svi ih žele odmah ispuniti.

U najrealnijem scenariju, Željezničar će se tokom drugog dijela sezone boriti za četvrto mjesto. To bi trebalo da bude računica koja može ponovo dovesti na Grbavicu evropske mečeve. Drugi način ispunjenja evropskog sna je Kup. Željo je nakon eliminacije Slavije obezbijedio plasman među osam najboljih, a tamo ga čeka Sloga iz Doboja. Rival sa kojim itekako mogu da igraju. Ali na putu do trofeja Kupa mogu naići i na Zrinjski i Sarajevo, tako da taj put nije nimalo lak. Možda je osvajanje četvrtog mjesta lakše ostvariv scenario.

A u narednim mečevima moraće Stojanović, upravo preko Bičakčića, da nametne red i disciplinu ekipi jer toga nije bilo na startu šampionata protiv Posušja. Meč sa Slavijom u Kupu jeste pokazao reakciju, ali se ne može uzeti kao reper za trenutno stanje. Željezničarov naredni rival u šampionatu je Rudar iz Prijedora, uz Posušje najslabija ekipa prvog dijela. Sigurno da su na Grbavici računali na svih šest bodova, pa sad ne smije biti kiksa protiv ekipe Perice Ognjenovića jer bi onda mogli da pričamo o tome da su bliži zoni ispadanja nego gornjem dijelu tabele.

Ermin Bičakčić je veliko ime.

Kreativni tim Željezničara potrudio se da na predstavljanju takvog pojačanja bude duhovit, pa su iskoristili dio čuvene Audicije i scenu u kojoj Branko Đurić, pod imenom Solomona Bičakčića, nastupa pred Borom Stjepanovićem, da najave dolazak iskusnog štopera. Iako, sigurni smo, niko ko voli Želju ne bi želio da Erminove partije liče na Solomonovo znanje Hamleta i Hasnaginice. Proradio je sarajevski humor, onaj koji uvijek nabaci svima osmijeh na lice, a ideja svih koji su učestvovali u dovođenju nekadašnjeg reprezentativca je da na Grbavici što češće stanuje osmijeh, a Bičakčić će biti jedan od onih koji garantuju takvo stanje.