Ima neka tajna veza - vječiti derbi sa crnogorskim šmekom

Crnogorci i Beograd. O toj temi mogle bi se napisati knjige. Iako danas Srbija i Crna Gora skoro dvije decenije nijesu ista država, povezanost sa Beogradom nikada nije dovedena u pitanje. Mogli bi govoriti i o čuvenim šalama o Novom Beogradu kao najvećem crnogorskom gradu ili pak ozbiljnije, o kulturološkoj, sociološkoj i svakoj drugoj društvenoj kopči između naroda Crne Gore i srpske prijestonice.

Beograd je veliki grad, bio je i trenutno je dom crnogorskih umjetnika, biznismena, pa i društveno-političkih radnika. Jer, u Beogradu su šanse za uspjehom veće. Slično je i sa sportom, pogotovo fudbalom.

Za koga navijaš? Ovo pitanje je za većinu stanovnika EX YU prostora značilo, a ima toga i danas, da li si za Zvezdu ili Partizan. Podrazumijevalo se da nekoga od ta dva kluba moraš podržavati, pa makar bio i veliki lokalpatriota iz Podgorice, Novog Sada, Skoplja, Banja Luke.

Vremena se mijenjaju, promijenio se i fudbal, i globalno i regionalno, ali ostaje uvijek onaj isti naboj, praćen ustaljenim društvenim dešavanjima kada se približava vječiti derbi, duel Zvezde i Partizana koji pocijepa grad, državu i region na pola, na dvije krajnosti. U jednoj je sve crno-bijelo, u drugoj crveno-bijelo.

Srpski klupski fudbal u nedjelju će doživjeti novi vrhunac kada na travnjak stadiona Rajko Mitić istrče igrači Crvene Zvezde i Partizana. Biće to 178. međusobni okršaj timova koji ove sezone vode prilično ujednačenu borbu za titulu, mada je opšti utisak da je Zvezda ipak mnogo bolja ekipa na duže staze.

Partizan ima mladost, Zvezda iskustvo. U pričama sa vječitog derbija često je bilo zanimljivih momenata, neočekivanih junaka, u posljednje vrijeme i ne baš previše dobrog i lijepog fudbala za oko. Uoči svake utakmice vade se razni podaci, prave analize, prognoze, da li bi neko mogao da riješi meč ili ne.

O Partizanovim igrama ove sezone dosta se pitaju fudbaleri iz Crne Gore. I to je ona priča sa početka. Beograd je vazda imao svoj crnogorski kor u raznim branšama. Tako je danas Partizan klub koji daje najviše crnogorskih reprezentativaca.

Čak četvoricu: Stefana Milića, Milana Roganovića, Milana Vukotića i Andreja Kostića. Dolaskom Predraga Mijatovića otvorilo se novo tržište, Partizan je rado kucao na vrata igrača iz Podgorice i čini se napravio odličan potez. Da li bi sad neko od njih mogao u nedjelju da zatrese mrežu Mateusa? Pod pretpostavkom da će igrati sva četvorica od starta, šanse postoje da se tako nešto desi. Roganović i Milić na vječitim derbijima su se upisivali kao asistenti, čeka se učinak Vukotića i Kostića.

Na drugoj strani Topčiderskog brda u ovom momentu nema crnogorskih fudbalera, makar rođenih u Crnoj Gori. Kapiten Crvene Zvezde Mirko Ivanić ima crnogorski pasoš i svojevremeno je igrao za nacionalni tim, ali je reprezentativna karijera prekinuta prilično davno. Danas bi valjao Srbiji, ali taj scenario nikada se neće desiti.

Posljednjih godina generalno crnogorski fudbaleri nijesu bili „popularni” za čelnike Zvezde, pa ih, za razliku od Partizana, nijesu ni dovodili u klub. U Zvezdi je bilo dosta klinaca, momaka u mlađim kategorijama, ali baš malo u prvom timu. Posljednji sa kakvom-takvom ulogom bio je napadač Marko Rakonjac. Sjetićemo se Andrije Radulovića i Andreja Đurića. Najviše o crnogorskim fudbalerima ovih dana priča se o Nikoli Krstoviću, koji takođe nikada nije dobio pravu šansu u Ljutice Bogdana, a danas je jedan od boljih napadača Serije A.

Ipak, Krstović će ostati upamćen po jednom momentu iz vječitog derbija. Kraj maja, finale Kupa Srbije 2021. i osvajanje duple krune nakon 14 godina. Krstović je ušao sa klupe umjesto Bena u 101. minutu, odigrao produžetak, a potom bio izvođač penala u trećoj seriji.

Prava psihološka igra i pogodak koji je pratila burna reakcija golmana crno-bijelih Vladimira Stojkovića, koji je uzeo loptu i, najblaže rečeno, prislonio je u facu nekadašnjeg fudbalera Zete, nakon čega je ovaj pao, a na terenu je nastala opšta pometnja jer su crveno-bijeli tražili isključenje Stojkovića. Zvezda je uzela Kup, jer su nakon Krstovićevog gola promašili Miloš Jojić i Nikola Štulić. Eto, po tome će Delije pamtiti Nikolu Krstovića.

Znate onu priču o tamo nekom liku koji je bio ekstra talenat, činio čuda, ali se desila povreda koljeno, zglob, tetiva — pa nije napravio ništa, a inače bi mu Joveta sjedio na klupi. Ovo se često generiše kao priča prosječnog taksiste, ali zapravo jedan taksista je bio majstor, igrao je za reprezentaciju Crne Gore i uradio ono o čemu generacije sanjaju. Nikola Vujović postigao je gol za Partizan u 136. vječitom derbiju aprila 2009. godine. Partizan je slavio u tom meču 2:0, a gol je dao i Lamin Dijara. I kakve sad veze ima taksi priča? Nikola Vujović je godinama kasnije, po okončanju karijere, radio kao taksista.

Bilo je dovoljno da ga neko prepozna i to objavi na društvenim mrežama da se nekadašnje krilo vrati u centar pažnje javnosti. Desilo se to 2019. godine kada je osvanula fotografija Vujovića u košulji jednog taksi-preduzeća i njegove mušterije sa natpisom: „Jedini taksista koji ne laže da je dao gol u derbiju.” Vujović nije mnogo bio igrač Partizana, odigrao je petnaestak utakmica, ali će ga Grobari pamtiti po bombi koju je zakucao u mrežu Zvezde sada već skoro prije 17 godina.

Marakana, ili danas stadion Rajko Mitić, pamti i dalje talentovano podgoričko dijete Igora Burzanovića. Popularni Burzo Maradona sa loptom znao je sve, a nakon Deja i Peđe, uz Mirka Vučinića, sigurno je najdarovitiji fudbaler koji se rodio na potezu od Pljevalja do Ulcinja i Herceg Novog.

Samo što Burzo nikada nije iskoristio ni 20% talenta i znanja. Ali, u Beogradu je ostavio utisak, a posebno je bio raspoložen u derbijima. Upisao je četiri gola, tri u prvenstvu i jedan u kupu. Burzo je znao kako protiv crno-bijelih, a svi golovi koje im je dao bili su više u stilu napadača, snalažljive devetke nego majstora sa desetkom na leđima. Da su tih godina prilike u Zvezdi bile bolje, možda bi Igor Burzanović ostao duže i mučio odbranu Partizana nekoliko godina. Burzo je kasnije magiju prosipao po terenima u Japanu, u dresu Nagoje.

Crnogorac koji je nakon Burzanovića postizao golove u derbiju je Filip Kasalica. On je u sezoni 12/13 pogodio u pobjedi Zvezde 3:2. Kasalica je bio i reprezentativac Crne Gore. Donedavno je aktivno igrao, pomogao je OFK Beogradu u povratku na najveću scenu.

U novijoj istoriji odnosa Zvezde i Partizana, u 21. vijeku, svoje ime upisao je i Milan Purović. Napadač Budućnosti koji je u početnoj fazi karijere impresionirao pojavom i sposobnošću da postiže golove. Purović je aprila 2007. postigao pobjedonosni pogodak za Zvezdu u trijumfu nad vječitim rivalom.

Da se vratimo u Humsku. Najomiljeniji crnogorski fudbaler u crno-bijelom dresu posljednjih 25 godina je Stevan Jovetić. Kao dijete je otišao u glavni grad Srbije i za kratko vrijeme postao kapiten i lider ekipe, a nije bio ni punoljetan.

Joveta je Zvezdi davao golove i u ligi i u kupu. A baš u Kupu je dao gol na utakmici na kojoj je pogodio i Igor Burzanović. Jovetić se već neko vrijeme spominje kao želja kluba da dođe u Beograd i tu privede karijeru kraju. I nije jedini koji se pominje u istom košu je i njegov saigrač iz reprezentacije Stefan Savić.

U aktuelnom sastavu crnogorske selekcije, osim Jovetića i Savića, karijerom su za Partizan vezani i Marko Janković, Igor Vujačić, pa i Adam Marušić koji nikada nije dobio šansu u prvom timu. Igrači poput Nebojše Kosovića, Uroša Đurđevića, Nikole Drinčića, Vladimira Volkova, Mladena Božovića, Simona Vukčevića takođe su dio karijere proveli u Partizanu, baš kao i pokojni Andrija Delibašić. Generalno, djeluje da je u posljednje vrijeme Partizan imao mnogo više sluha i osjećaja za južne komšije.

Naravno, najveća imena crnogorskog fudbala u vječitim derbijima su Dejan Savićević i Predrag Mijatović.

Možda je Igor Burzanović u posljednje vrijeme bio najefikasniji u derbijima sa četiri gola, ali je prilično udaljen od najefikasnijeg Crnogorca u okršajima Zvezde i Partizana. Riječ je o Zoranu Filipoviću, prvom selektoru Crne Gore, čovjeku koji je bio izuzetan napadač sa sedam postignutih pogodaka u okršajima beogradskih velikana.

Rekord Filipovića, makar među crnogorskim igračima, vjerovatno će trajati dugo, dok se ne pojave neki novi momci koji bi morali ostati u klubu minimum par sezona, što sada nije nimalo lako jer veliki i moćni lako uoče i najmanju dozu talenta.

U nedjelju očekujemo da Partizan krene sa četiri Crnogorca u startnih 11. Na drugoj strani neće biti nijednog.